Rodni list moderne BiH

Antifašisti BiH su u Mrkonjić-Gradu odlučili da naprave državu bez fašista, bez izdajnika, bez okupatora i tutora sa svih strana

Šta bi danas bio hafiz Halil Sarajlić iz Prnjavora? Crveni komunistički propagator ili Bošnjak antifašista, borac za Bosnu i Hercegovinu po mjeri svih njenih naroda, onu čuvenu “i srpsku i hrvatsku i muslimansku”?

U noći između 25. i 26. novembra 1943. u Mrkonjić-Gradu hafiz Sarajlić znao je ko je. Bio je jedan od 247 okupljenih na Prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća Bosne i Hercegovine i jedan od, kako je to utvrdila verifikaciona komisija, 193 delegata sa pravom glasa.

Hafiz Sarajlić, diskutujući poslije referata Rodoljuba Čolakovića “O spoljnoj i unutrašnjoj političkoj situaciji”, pričao je kako su u Prnjavoru “tri švapska bombardera, na molbu četnika, srušila džamiju, nakon čega su se Švabe izgovarale da je u džamiji bio tobože partizanski štab. Iz toga se vidi ko je ustvari protiv slobode vjere. Naprotiv, po dolasku partizana, svi sveštenici dobili su naređenje da se bogomolje otvore i da se vrši služba božija”, završavajući pozivom svim onim “koji vole svoju domovinu, u zajedničku borbu protiv zajedničkih neprijatelja, za sretnu i bolju budućnost”.

I svjedočenje hafiza Sarajlića zabilježeno je u tekstu Skendera Kulenovića “Bosna i Hercegovina prvi put slobodno vijeća”, objavljenom u Oslobođenju broj 4, 15. decembra 1943. Kulenović je, zajedno sa Ilijom Došenom, bio zapisničar na tom zasjedanju. Te noći vodili su samo bilješke, zapisnik su sredili i objavili ga u Oslobođenju.

U ovim novinama 1943. objavljena je i Rezolucija ZAVNOBiH-a, dokument koji i danas vrijedi iščitavati. Mnogi i danas ovu Rezoluciju doživljavaju kao “rodni list moderne” Bosne i Hercegovine, ali ona to nije. I Bosna i Hercegovina starije su od ZAVNOBiH-a, ali su i ta skupština i njena Rezolucija važne kao prvi stvarno slobodni izbor vlastitog puta prema vlastitoj zemlji. Bosanskohercegovački antifašisti te noći odlučili su da naprave državu bez fašista, bez izdajnika, bez okupatora i tutora sa svih strana.

Zanimljivo je listati dokumente Prezidijuma ZAVNOBiH-a u ratnim godinama koje slijede. Narodna vojska oslobađala je sve više države, narodna vlast uspijevala ju je, za ratne uslove, zapanjujuće efikasno pratiti. I to tamo gdje čovjek to osjeća: u stvarnom životu, u onome od čega se živi. Mnogo toga aktuelni vlastodršci ne da bi trebali, nego bi morali prepisati od ZAVNOBiH-a.

Ipak, ono najvažnije što je ostalo iza ZAVNOBiH-a jeste antifašizam. Čisti, neideološki, antifašizam koji u zadnje više od dvije i po decenije domaći fašisti, svojatajući ga, pokušavaju izbrisati iz kolektivnog pamćenja bosanskohercegovačkog društva.

- Naši narodi pokazali su se sposobnim ne samo da tuku neprijatelja nego da još u toku ljutih bitaka liječe rane koje su nam ostavili bivši režimi, rekao je u novembru 1943., na kraju zasjedanja, predsjednik ZAVNOBiH-a dr. Vojislav Kecmanović. Zašto bi danas bilo drugačije?